"Naravno, vaše Visočanstvo, a kakav to prsten želite?"
"To je začarani prsten, tako kažu, jer onome tko ga ima donosi tugu kada je sretan, a žalosnom vraća radost. Želim ga imati na prstu za Sukot, što ti do blagdana daje šest mjeseci prilike da ga nađeš".
Benaja se predano raspitivao u svakoj ulici u gradu, bio na vratima svakog doma. Potom je jahao od mjesta do mjesta s vrećom zlatnika, do udaljenih krajeva zemlje, ali mu nitko nije imao za prodati takav čarobni prsten.
Po povratku u Jeruzalem se vukao bezvoljno kroz istočna vrata prema kraljevskom dvoru, kad ga je neki neugledni trgovac u staroj haljini pozvao u sjenu. "Gospodine", starac je promuklo rekao, "po gradu se priča samo o vašoj potrazi. Iako skroman tvoj sluga, mislim da imam upravo ono što tražiš". Benaja se oduševio kada je na jednostavnom prstenu pročitao ugraviranu poruku te svoju zahvalnost starcu izrazio vrećom zlatnika.
Te večeri na slavlju kralj je ozarena lica upitno pogledao prema svome vjernom službeniku. Podiglo se još mnogo glava i radoznalo promatralo situaciju očekujući skandal. Na iznenađenje svih svečanih uzvanika Benaja je pred svojim gospodarom izvadio prsten. Sjena se vidjela na kraljevom licu dok je čitao natpis, a ministri su utihnuli slavlje naslućujući kraljevsku potištenost. Vidjelo se kako djeluje čarolija kad veselje postaje tuga, zakon promjene koji kaže da žalost prođe i zaigra radost.Na metalu je svjetlost vatre obasjavala samo riječi - "I OVO ĆE PROĆI".
