Oni kažu: "Katastrofalni potres je na Filipinima ubio 8 ljudi i ostavio iza sebe 200 ranjenih".
Zašto hoće vikati o boli?
Zašto žele da nas paraliziraju osjećaji?
Zašto ne žele s nama podijeliti tugu tako da se radujemo sa živima i zavijemo rane bolnima?
Učim reći onako kako je istina. S dobre strane Stvarnosti država Filipini i filipinsko otočje imaju 100.000.000 stanovnika. Provinciju Surigao del Norte, u kojoj je bio epicentar potresa, čini 485.000 ljudi. Sad je tamo 200 bolnih ranjenika. Svi. Svi oni tuguju za 8 preminulih osoba.
Dobro je. Samo 8 ljudi je umrlo, spokojni su. Samo 200 osoba boli neka nova bol. I njima je dobro, jer su živi, i zato što imaju najmanje 485.000 sunarodnjaka da s njima podijele život dalje. Drugih 100.000.000 također živi.
Dobro je. Da me samo boli lakat lijeve ruke. Jer me druga ruka ne boli. Prsa su zdrava. I obje noge su mi dobro. I glava. I sve, sve u tijelu je dobro. Dobro je što me samo boli lakat jedne ruke.
